Živeo jedan mladić po imenu Miloš u zabiti jednog sela koje je bilo udaljeno makar 10tak km od svake civilizacije. Selo nije imalo ni asfalt, niti uličnu rasvetu, pa je Milošu bilo mnogo teško da se socijalizuje sa omladinom pristupačnijih sela i gradova u okruženju.
Jedino zadovoljstvu Milošu su pričinjavale njegove ovce, stado od 20 rasnih ovaca.
Stariji ljudi hvalili su mladića kako je vredan i pošten ali su mu nametali kompleks da ga stižu godine i da mora malo i da se provede pa da se i priženi.
Tako pod utiskom, ode Miloš u obližnji grad da traži neku omladinku. Nije uspevao da pronadje ni jednu sličnu njemu pa sedne u obližnju kafanu da stuče jednu rakijicu. Taman je padao u očajanje, kad naleti vlasnik kafane koji upoznade Miloša i sasluša njegovu priču.
Predloži on njemu javnu kuću, da se malo poigra i nauči zanat pa će lako da nadje devojku. Problem je nastao jer to zadovoljstvo košta oko 200e za samo pola sata. Mislio se Miloš i odluči da pita vlasnika javne kuće može li trampa, da on njemu da dve ovce a ovaj njemu veselu devojku. Gazda se mislio malo i bi mu žao Miloša pa pristade, ali da mu ovaj donese u pečenju. Obradovao se Miloš, ode natrag u selo i prikla dve rasne ovce i ispeče ih za trampu. Dok je on bio sa devojkom, makro je sa svojim prijateljima jeo ovčetinu. Njima se usladila ovčetina a Milošu „piletina“ i tako puste dečka da uživa još skoro sat vremena gratis.
Zadovoljan Miloš završi posao i sav srećan ode nazad u selo kako bi se vratio starim navikama. Izvede on svoje ovce na ispašu i gleda ih onako milosno kako pasu i prokomentarisa onako za sebe: E, SVE ĆU VAS POKOLJEM!