Šta je basna? Basne u stihu – Zmaj, Ljuba Nenadović, Kečkić

0
6410

Šta je Basna?

Kao neobičan i relativno redak, iako rado čitan žanr basna potiče iz davnina. Proistekla je iz znamenite “Pančatantre”, ili “Pet knjiga o postavkama nauke o životu”, zbirke indijskih priča pisanih na sanskritu (klasičnom indijskom jeziku).

Basna je kratka priča u kojoj se životinje ili biljke ponašaju kao ljudi. Ona uvek sadrži nešto poučno za čitaoca. Te poruke su značajne istine o životu. Basne imaju prenosno, poetizovano značenje.

Uprkos svom obimu basna ima širinu i specifična, provokativna, skrivena značenja. Veliki svetski pisci bavili su se basnama. Kad nas je najpoznatiji Dositej Obradović, kod Francuza Lafonten, kod Rusa Kirilov, kod Namaca Lesing.

Većina vas navikla je na basne u obliku kratke priče ali neretko su one pisane i u stihu, Jovan Jovanović Zmaj, kao izrazita pesnička figura, negovao je ovu vrstu. Napisao je mnoge basne u stihu i prozi koje je objavljivao u svom časopisu “Neven”, jednom od prvih dečijih časopisa na svetu.

Pored Zmaja, mnogi naši pisci pisali su basne u stihu:

basne u stihu min

Patak i žabe – Jovan Jovanović Zmaj

Ako ste dokolni,
Pročitajte ovo:
Stari patak ukraj bare
Držao je slovo.

Slušale ga žabe
Velike i male,
Slatke su mu reči
Jedva dočekale.

Govorio patak
O vrlini mira,
I da niko nikog
Ne treba da dira.

Svako ima prava
Da slobodno živi,
Niko ne sme tlačit one
Što mu nisu krivi.

Sloga, mir i ljubav
Blagoslov je pravi,
zato neka niko
Nikoga ne gnjavi.

Slušale su žabe
Ovo krasno slovo …
Kad patak ućuta,
Desilo se ovo:

Jedan žabac mali
Pobliže je stao –
A patak ga zgrabi,
Pa ga progutao.

Iz ovog se nešto
I naučit dade:
Hulje lepo zbore,
Al’ nitkovski rade.

Kurjak i ovca – Blagoje Kečkić

Kurjaka jednog snađe beda gruba
i onako ranjen od pasijih zuba
Pokraj reke leže da odmori kosti:
– Oh! – jauknu bolno: – Bože mi oprosti
Od napasti ove i nevolje ljute
Bar da imem negde svoje skromne kute
Lakše bi mi bilo! Bila bi i nega
Al’ od mene bolnog sve zverinje bega!
I u tome spazi ovcu iz daleka
– Daj mi – viknu – vode! Daj mi radi leka!
Zar ne vidiš da sam sav u ljutoj rani
A niko ne priđe da me bar odbrani
Od nesretnih pasa i njihova besa!
Skinuše mi s leđa polovinu mesa.
– O – na to će ovca, s one druge strane:
Znam da su ti teške i opasne rane,
A ja sam ti uvek blaga duša bila
Pa zašto te ne bih vodom uslužila,
Neg’se bojim, znaš li  – i ako si bedan
Da ne budeš gladan, više nego žedan.

Strašljive zeke – Andra Franičević

Rešili su zečevi
Da podignu glave,
I da žive životom
Gordim i bez strave.

Al’ kad samo šušnuo
Jedan listak mali,
Svi zečevi niz polje
U bekstvo se dali.

Jer šta vredi što je šum
Malog lišća šala,
I šta vredi odluka
Kad su srca mala.

Žaba – Ljubomir P. Nenadović

Podiže se or’o, kao što je svik’o
U visine gore gde ne stiže niko;
Ostavi u nizu svu žgadiju slabu;
Kad je na breg pao, vidi jednu žabu.
Začudi se or’o pa joj zborit pođe:
– Kako na ovakvu visinu ti dođe?
A žaba mu reče, iz sna se budeći:
– Eto, nemam krila, al’ dođoh puzeći.

Mladi Orao – Milorad J. Mitrović

Mlad se or’o pod oblake kren’o,
Pa razmišlja sa visina neba:
– Šta je zemlja i sve što je njeno?
Ništavilo prezreti ga treba.

Eno slona, k’o da gledam mrava,
Šuma liči na maleno džbunje,
A ti ljudi, ta sujeta prava,
Izgledaju kao kakvo trunje.

Haj, ta orla drukče Gospod stvori,
On je biće mimo zemnog sveta,
S munjom leti, s gromovima zbori,
I nebo je stvoreno za njega.

Tako or’o, i na krila gleda,
I gordi se uz osmehe hole,
Zatim letnu još nekol’ ko reda,
Pa se onda i on – spusti dole.

loading...

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas da unesete svoj komentar
Unesite svoje ime