Čija setva, tog i žetva – Milun Radotić

0
8483

Dosadi se vrapcima da večito kradu hranu, pa se reše da zaseju neku zapuštenu njivu pod nekim lugom. U tome poslu pomogao im je i jedan stari vodeničar, da bi ih samo skinuo sa vrata, jer su mu dosadili kradući hranu. On im čak i seme dade.

Pre nego što je seme počelo nicati, navadiše se miši i počnu ga jesti.

– Šta da radimo? – zapitaše se brižni vrapci.

– Šta bi drugo, nego da odemo u selo i da pozovemo kakvoga mačka u pomoć.

– Mačka?! Ponovi jedan stari mačak u čudu.

– Mačka! Mačka! – zagrajiše svi vrapci. I što rekoše, to i učiniše.

Dodje mačak na poziv vrabaca, lati se posla i za kratko vreme potamani sve miševe.

No, mačku se dopade taj slobodni, pustinjski život i ne htede se vratiti u selo. A da bi i dalje imao šta jesti , poče hvatati jednog po jednog vrapca, te do žetve i njih sve potamani i tada se tek vrati otkuda je i došao.

U to se stari vodeničar seti vrabaca i njihove njive, te podje da ih obiđe. A kad tamo, nadje zrelo žito ali ne nadje ni jednog vrapca!

Da ne bi žito propalo, starac ga požnje, ovrše i oveje i dižući vreću na ledja, reče; – Čija setva, tog i žetva!…

vrabac

loading...

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas da unesete svoj komentar
Unesite svoje ime