Telo svake životinje i biljke je prava hemijska fabrika. U stvari, kad se neprekidno ne bi dešavale hemijske promene svih vrsta, život ne bi bio moguć. Čovek je u stanju da koristi hranu, da diše, da raste i da se kreće samo zahvaljujući hemijskim promenama koje se zbivaju u ćelijama, tkivima i organima njegovog organizma.
Šta je enzim?
Kada jedete komad hleba, neki kolač ili krompir, skrob u ovoj hrani se menja u šećere koji odlaze u krv. Tamo oni sagorevaju uz pomoć kiseonika iz vazduha koji udišete i vaše telo dobija energiju. Hemičari su otkrili da hemijski proces kao ovaj i bilo koji drugi u živom organizmu –može da se obavi samo što ga potpomaže veoma mala količina neke belančevine koju proizvode žive ćelije. Ova belančevina se zove enzim (encim). Za jedan enzim se kaže da je specifičan, što znači da je podešen da obavlja samo jedan određen zadatak. Svaki enzim započinje samo jedan hemijski proces.
Hemijske promene, odigravaju se u svim živim bićima pa i u biljkama. Tako kada seme pšenice, ječma ili neke druge žitarice počne da raste, ono stvara enzime koji pretvaraju njegov skrob u šećere. Ova promena se naziva razgradnja skroba u šećere, a enzim koji je vrši zove se dijastaza. Postoji veliki broj različitih enzima, ali je samo mali broj izdvojen iz sokova biljaka i životinja.
Zanimljivo je da enzimi iako ih stvaraju samo žive čelije, mogu da vrše hemijske promene i bez živih tkiva.