Kolekcija Iračkog muzeja u Bagdadu sadrži i mali, običan ćup koji je, uprkos svojoj neuglednosti, hvaljen kao najneverovatnije otkriće u arheologiji nauke. Jer, iako je star oko 2000 hiljade godina, on je po svom izgledu i nameni, očigledno obloga za električnu bateriju.
Ovaj zagonetni predmet pronađen je juna 1936, kada su radnici koji su kopali zemlju za izgradnju nove pruge pored Bagdada, slučajno otkrili jednu drevnu grobnicu. Arheolozi su potom utvrdili da je grobnica bila deo naselja Parćana (od oko 250. pre nove ere do 250. godina nove ere). Među ostalim relikvijama pronađen je i glineni ćup ovalnog oblika sa čudnom sadržinom – bakarnom cevi sa jednim zatvorenim krajem, jednom gvozdenom šipkom i nekoliko trošnih komada bitumena (asfalta).
Fizičar Vorte Vinton iz naučnog muzeja u Londonu, ispitao je ćup kad je posetio Bagdad. Bio je inpresioniran: „Stavite neku kiselinu u bakarni sud, bilo kakvu, dobro je i sirće i dobićete jednostavnu ćeliju koja će proizvoditi voltažu i dati električnu struju“. Kako je Votson rekao , bilo je očigledno da je taj predmet električna baterija.
Rekonstrukcija drevne „bagdadske baterije“. Glineni ćup (nešto biši od 18 cm) sadržavao je bakarni cilindar zapečaćen asfaltom (bitumenom). U njemu je bila gvozdena šipka. Ako je cilindar bio napunjen kiselinom koja je delovala kao elektrolit (provodljivi rastvor), električna struja je tekla između gvozdene šipke i bakarnog cilindra.
Kasnije su mnogo puta testirane replike ovog ćupa i sve su besprekorno funkcionisale za proizvodnju struje. Čak je i u popularnoj TV seriji „Razotkrivanje mitova“ (engl. MythBusters), proverena funkcionalnost ćupa. Deset glinenih boca postavljeno kao baterije, sok limuna je izabran kao elektrolit koji će da pomogne uspostavljanju napona između bakra i gvožđa (otkriveno je da jedan jedini limun proizvodi veći napon nego jedna baterija). Kada su sve baterije redno povezane, davale su napon od 4 V.
Glavno pitanje koje muči naučnike je – Čemu su služile uopšte ove „baterije“?