Pesnik Rade Drainac, živeo je tipičnim boemskim životom. Većinom bez dinara u džepu Drainac je obilazio sve poznatije beogradske kafane od Čubure do Skadarlije, ispijao žestoka pića, psovao i vređao na sav glas sve živo na vlasti, preteći „giljotinom, otrovom, revolucijom, atentatima i zaverama“. Živeći sirotinjski kao većina pravih boema, povrmeno je dolazio do novca objavljujući svoje pesme i članke .
Kafana mu je bila druga kuća, u njoj je zdravlje gubio, slamao srca ženama, prijatelje razneživao svojom poezijom, a kad mu je bilo najteže žudeo je za toplim majčinim zagrljajem. Majci je posvetio i pesmu „Odgovor na majčino pismo“, kojoj je kasnije nanovo udahnuo život Šaban Šaulić , svojom interpretacijom „Kralj boema“. Često je, gotovo svake večeri čim bi se na nebu ukazale zvezde, sa pesnikom Tinom Ujevićem i drugim velikanima toga doba silazio u Skadarliju koja ga je oduševljavala svojim umetničkim sedeljkama za stolovima „Tri šešira“, „Dva jelena“ i drugim.
Dugo se po skadarlijskim kafanama prepričavala jedna anegdota, koju je kasnije preneo Gustav Krklec:
Anegdota iz kafanskog života Rake Drainca
Podigne Raka neki veći honorar pa se u kafani odmah pohvali Tinu:
– Hoću da častim, dobio sam za pesme sto dinara!
Obradovao se Tin pa nazdravlja od srca Raki, a kada su popili po litar vina i dodje vreme plaćanja, ovaj zavuče ruku u džep od kaputa, dugo je po njemu preturao, a novaca nigde ni za lek?
– Šta ti je, brate Rako? – upita ga Tin.
– Ništa – reče odjednom promenjena raspoloženja Raka.
– Mogao sam da se pitam, gde se dede Nemanjića blago? Zaboravio sam da mi je džep pocepan, sigurno je novac ispao, pa se sad pitam ko će platiti ceh?
– Ne brini – poče ga tešiti Tin. – Ja ću platiti. Ako se slažeš da naručimo još po litru vina.
– Kako da ne! Složi se iz prve Raka iznenađen da mu prijatelj ima novaca i da je voljan da časti što se ranije nije nikad dešavalo pa ga za svaki slučaj upita: – Tine, da li ćeš imati da podmiriš i moj ceh?
– Ništa ne brini – odgovori Tin naručivši novu turu pića. Kad popijemo saznaćeš odkuda mi novac.
I kada vina nestade sa stola Tin priznade Raki:
– Ovo ne častim ja nego, brate, ti!
– Kako? – začuđeno će Raka.
– Pa, jednostavno – odgovori Tin. – Čim si ušao u kafanu ispala ti je novčanica od 100 dinara na pod pred moje noge. A ja šta drugo, nego je podignem. Nemoj da se ljutiš, kusur je tvoj…