Divlje životinje u gradu – neophodne i veoma korisne

0
6035

U gradovima se pored životinja koje su poznati i uobičajni stanovnici asfalta, ljudi gotovo svakodnevno sreću sa divljim životinjama. Za to je uglavnom zaslužno širenje gradova i zauzimanje staništa koje prirodno naseljavaju mnoge divlje vrste. Veći deo životinja se povlače i beži dok mali broj njih ne napusti svoj dom i vremenom nauči da živi pored čoveka. Neke od njih zauzimaju i nastanjuju napuštena dvorišta i parkove, dok drugi dio dolazi u grad privučen obiljem hrane koju mogu naći u izobilju. Divlje životinje u gradovima su veoma korisne, hrane se insektima, glodarima i drugim vrstama koje mogu biti nosioci raznih bolesti. Sove se na primer  hrane glodarima, slepi miševi jedu komarce itd.

Dešava se da divlje vrste u gradu čovek uništava iz neznanja, straha ili obesti i većina ovih vrsta zbog toga što im je ugrožen opstanak zaštićena su  Zakonom o zaštiti prirode.

Navešćemo neke od divljih vrsta koji su redovni žitelji gradova a čiji je opstanak ugrožen zbog ljudi.

Vetruška – Falco tinnunculus

vetruska

Jedna je od najmanjih ptica grabljivica kod nas. Pripada grupi sokolova. Kratkog, povijenog kljuna, mužijak ima glavu sivo-plave boje  leđa riđe boje sa sivim tačkicama i sivo plavi rep sa crnom prugom na kraju, dok je ženka uglavnom braon boje. U gradovima i naseljima gnazda smeštaju na simsovima, terasama, požarnim stepenicama, klima uređajuma i sl. Karakteristična je po svom načinu lova, ona lebdi u vazduhu i osmatra plen. Kada ga ugleda, strelovito se obrušava na njega. U Srbiji se gnezdi između 3000-4000 parova, najčešće u većim gradovima a samo u Beogradu oko 200 parova. Vetruška je strogo zaštićena vrsta.

Utina ili Mala ušara – Asio otus

sova

Pripada porodici sova i srednje je veličine. Karakteristična je po perima koja štrče iznad ušnih otvora i podsećaju na uši, žućkasto- braon boje sa brojnim pegama i prugama. Gnezdi se uglavnom u blizini naselja pa i u samim gradovima, na drveću gde koristi gnezda drugih ptica, većinom vrana. Gnežđenje traje od  februara do jula. Pre i nakon poletanja mladunci su veoma bučni i neprestano zovu roditelje glasnim cijukanjem koje podseća na zvuk zarđale šarke. Hrani se noću, sitnim glodarima, gmizavcima, vodozemcima. Takođe je strogo zaštićena vrsta.

Jež – Erinaceus roumanicus

jez

Spada u vrstu bubojednih sisara. Najbliži srodnici su mu krtice i rovčice. Prepoznatljiv je pre svega po svojim bodljama, koje poput oklopa prekrivaju njegovo telo. Često se može videti po parkovima, travnjacima, živicama i šibljicima unutar naselja. Aktivan je uglavnom noću, kada ga ljudi najčešće i sreću i često se bez razloga uplaše buke koju jež pavi krećući se kroz travu ili šiblje. Hrani se uglavnom hranom životinjskog porekla, beskičmenjacima i njihovim larvama, ali i sitnim kičmenjacima, gmizavcima i vodozemcima. Pare se u aprilu i maju mesecu, tada su puno aktivniji pa često stradaju na kolovozima.

U gradu se takođe mogu sresti i mnoge druge divlje životinje kao što su tekunica, hrčak, poljski miš, stepski tvor, hermelin, slepi miševi, zmije i mnoge druge životinje.

loading...

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas da unesete svoj komentar
Unesite svoje ime