Živela dva brata u dva različita sela: jedan je bio bogat, a drugi siromah. Siromah dođe bogatome u goste za praznik i reče mu: – Brate, tebi je danas praznik, hoćeš li me počastiti vinom? – Hoću, kako ne bih – odgovori bogati, – eno u testijama pa se napij koliko hoćeš! A u testijama je bila voda. Brat ga posluša i napije se. Kada je pošao kući, siromah zapeva, ali mu se učini da neko peva sa njim. Upita, ko je to i začu glas:
-Ja!
– A ko si ti?
-Ja sam nevolјa.
-Pa kuda si pošla?
– S tobom.
-Kako samnom?
– Sa tobom idem bez prestanka.
– A šta ćeš samnom, ja sam siromah i umreću čim stignem kući.
-I ja ću s tobom.
Čim dođe kući on napravi drveni sanduk i poviče: – O, nevolјo, jesi li legla u sanduk?
– Jesam, evo me, odgovori ona. Siromah brzo zatvori sanduk, odnese ga na groblјe i zakopa. Od tada on poče da se bogati. Nјegov brat sazna za to i pozavidi mu.
– Otkuda to – upita on – da se ti obogatiš?
– Sećaš li se, odgovori mu bivši siromah, kada sam bio kod tebe na gozbi, a ti si me ponudio vodom da se napijem. Učinio sam to, a kada sam krenuo kući, zapevao sam. Učinilo mi se da neko peva samnom a kada sam pitao ko je to, odazvala se nevolјa.
Onda ga je bogati brat upitao gde je ta nevolјa sada.
-U sanduku koji sam zakopao na groblјu. Obuzet zavišću, bogataš otrči na groblјe, otkopa grob i pozove nevolјu a ona se odazove, jedva živa. On je pusti i reče joj da ide kod njegovog brata jer se sada obogatio. A ona mu odgovori:
– Sa njim sam se dosta namučila, bolјe je da pođem sa tobom.
I nevolјa pođe sa bogatim bratom. A onaj koji je zakopao živi i sad lepo i srećno.
– Ko drugome jamu kopa samu nju pada.