Cilj niže navedenih basni je da pouči, popravi ljude, u njima su opisane dobre osobine ili mane ljudi. Obično su basne kratke priče ali ima i onih koje su u stihu, danas vam njih predstavljamo. Basne je napiso čuveni Grk Ezop. Uživajte!
Kvartet
Nestašno majmunče, ljubitelj parade, jarac duge brade,
sivac dobrih leđa i bangavi međa sastavili kvartet, svaki svirci rad.
Našli note, čelo, bas, dve violine, pa seli pod lipu sred šumske tišine:
– umetnošću svet će da zadive sad, testere gudalom, a nikakav sklad.
– Stan’te, braćo, stan’te! Čekaj! – majmun veli.
To nije muzika! Rđavo smo seli!
Ti Martine, s basom, sedni gde je čelo,
a ja, k’o prim naspram druge violine
i tad harmoniju imamo zacelo,
zaigraće šume, brda i doline.-
Promenili mesta i muziku vajnu
počeli uz škripu, k’o i pre, očajnu.
– Stoj, -magarac njače – pronaš’o sam tajnu!
Hoćemo l’ umetnost u svakom pogledu,
moramo sedeti svi u istom redu.-
Poslušali, seli po zvanju i činu,
ali kvartet opet čkripi kroz tišinu.
Sad povodom ovog nastadoše spori:
ko je bolji, gori,
gde bi ko po pravu trebao da sedne.
No tad baš dolete iz šumice jedne
slavuj, u trenutku ponajveće buke.
Svi mu pritrčaše:-Oprosti nas muke,
budi dobar, -mole – pokaži strpljenje
da naš kvartet bude uređen što pre.
Tu su instrumenti, tu su note sve,
a ti nas nauči kako sesti, gde? –
A slavuj: – Drugovi, nije samo htenje,
za muziku preba uvo i umenje,
ma kako sedeli, našto ću vam kriti,
od vas nikad neće muzikanti biti!
Majmun i naočari
Majmun ostario i vid mu već slabi,
a čuo je da bi
to zlo što mu smeta i teškoće pravi
mogao bez muke da otkloni lako
pod uslovom ako naočari stavi.
I odmah se vredno u potragu dade,
nađe po tuceta, vrteti ih stade,
čas desno, čas levo, ovako i tako;
a zatim ih njuši i revnosno liže….
Al’ boljitak vida nikako da stekne.
– Nek idu bestraga! -najzad će da rekne.
– Mudri su kazali odavno i s pravom;
lud je svaki koji misli tuđom glavom.
O tom staklu čudo priča svaka bena,
a sve skupa uzev, laža je šarena.
I sav besan majmun uz smešnu grimasu,
o kamen ih tresnu.
Razbijeno staklo zazveča i blesnu
i sjajno komađe po zemlji se rasu.
Na sreću, slično biva i kod ljudi,
ma kako stvar dobra, svako o njoj sudi;
neznalica uvek na zlo je okreće,
a kad on još zvanjem poštovanje budi,
baca je u smeće.
Gavran i Lisica
Doleteo gavran na vrh jedne grane
noseći u kljunu ukradeni sir:
lisica to spazi, pa će da zastane,
miris mami, biće možda ćelepir.
– Dobar dan! Kako ste, gospodine Vrano?
Baš ste divni, puni čari bogomdane!
Još vaš glasić nešto da je
lep k’o pera što vam sjaje,
bili biste feniks i kralj ovih šuma!
A gavran uvređen tim što reče kuma
požuri umilni da pokaže glas,
kljun razjapi, a sir ode,
za lisicu eto zgode,
za tili ga zgrabi čas.
– E moj brajko, poče, vi ste sami krivi,
upamtite odsad da laskavac živi
od onoga koji dno ne vidi hvali,-
vredi za taj nauk sir što ste mi dali!
A gavran se zakle postiđen, oparen:
to mu je poslednje što je sad prevaren.
1 komentar
Ne bi bilo loše da Briselko i njegovi ministri pročitaju pjesmu „Majmun i naočari“.