Pas i vuk – Ezopova basna

0
6359

Ugojenog psa slučajno sretne neobično mršav vuk. Zastanu, i pošto su se pozdravili, upita vuk:

– Zbog čega si tako sjajan? Od kakvog si se jela tako ugojio? Jas sam mnogo snažniji od tebe pa ipak umirem od gladi.

Pas objasni prosto:

– Isti ćeš takav i ti biti ako možeš mome gospodaru da učiniš istu uslugu kao i ja.

– Šta to? – upita onaj. – Da budeš čuvar praga i danju u noću čuvas kuću od lopova.

– Spreman sam na to. Sada podnosim sneg i kišu i živim teškim životom u šumi. Koliko će mi biti lakše da živim pod krovom i u besposlici jedem obilnu hranu.

– Hajde onda samnom. – dok su išli, primeti vuk da je lanac ogulio vrat psu.

– Odakle ti to, prijatelju? – Ništa. – Reci mi ipak, molim te.

– Pošto izgleda da sam ljut, danju me vezuju da po danu spavam i budem budan kad dodje noć. Uveče me dreše i tada lutam kuda mi se svidi. Donesu mi hleb od svoje volje. Sa svoje trpeze gospodar mi daje kosti, sluge mi bacaju komade i jela koja im preostanu. Tako se moj trbuh puni bez truda.

– A da li je slobodno da ideš kuda želiš?

– Nije slobodno nikako – odvrati pas.

– Uživaj ono što hvališ, psu! Ne volim ni kralj da budem ako nisam slobodan.

pasivuk

loading...

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas da unesete svoj komentar
Unesite svoje ime