Magarac nagazi na trn i ostane šepav. Spazi vuka kako mu prilazi, pa bojeći se očevidne smrti ovako reče: – O, vuče, umirem, sad ću izdahnuti. Radujem se što sam te sreo. Bolje je da me ti pojedeš nego jastreb ili gavran. Učini mi samo ovo malo dobročinstva, koje te neće stajati nikakve muke: – izvuci mi iz noge trn da bi mi duša bez bola sišla u Raj.
Vuk odgovori: – Neću ti odbiti tu uslugu – pa vrhovima zuba izvuče trn.
Magara, oslobođen muka i svakog bola, kopitom udari vuka koji je uzalud bio zinuo, slomi mu nos, čelo i kutnjake, pa pobegne.
Ah, – reče vuk – zasluženo patim. Zašto sam sada počeo da lečim ćopave, kad sam od samog početka naučio samo da koljem?