Svaka, bajka, basna ili priča u sebi nosi neku pouku. Ova narodna bajka iz Izraela poručuje da ne preterujete u opijanju.
Nojev vinograd
Kad vide Noja da sadi vinograd, đavo se obradova i pomisli: „Grožđe će biti moje i snabdevaće čitavo moje kraljevstvo. Vinograd će stalno rađati.“
Đavo se približi Noju koji beše u poslu oko sađenja, pa ga upita:
– Šta to radiš?
A Noje mu odgovori:
– Pa vidiš, sadim vinograd.
– Zašto? – upita ga đavo.
– Zato jer će plodovi ove loze biti korisni.
Oni će uveseljavati ljudska srca.
– Ako je tako – reče mu đavo – hajde onda zajedno da sadimo.
Đavo onda donese najpre jednu ovcu, pa lava, zatim tigra, i na kraju, svinju i majmuna. Žrtvovao je redom životinje da bi se njihova krv, natapajući zemlju a zatim i vinovu lozu, mešala u grožđu. Lukavi đavo je dobro znao šta radi.
Zato se danas kod ljudi koji piju vino nalaze osobine životinja koje je on tom prilikom žrtvovao. Ako čovek popije malo, dobar je kao ovca; ako popije malo više, postaje hrabar kao lav; ako pređe meru, svirep je kao tigar; ako mu to postane strast, liči na svinju koja se valja po blatu, pa tako od sebe napravi i majmuna.