Sastanak radničkog saveta u nekoj velikoj društvenoj firmi u drugoj polovini prošlog veka. Prvi govornik partijac izlazi na binu i kaže:
– “Drugovi i drugarice, ja i moja žena imamo dete, a živimo u jednosobnom stanu. Jel’ to tako treba?”
– “Ne treebaa …”
– “Pa kako treba drugovi?”
– “U dvosoobnoom …”
– “Tako je, drugovi.”
Penje se drugi na binu i kaže:
– “Drugovi i drugarice, moja žena i ja imamo dvoje dece, a živimo u dvosobnom stanu. Da li je tako ispravno?”
– “Niijeee…”
– “Pa kako je ispravno, drugovi …?”
– “U trosoobnoom…”
– “Tako je, drugovi.”
Penje se treći na binu i kaže:
– “Drugovi i drugarice, ja i moja žena imamo troje dece i živimo u dvosobnom stanu. Da li je tako ispravno?”
– “Nijeeee …”
– “Pa kako je ispravno, drugovi?”
– “U četvorooosoobnoom…”
Penje se Cigo na binu i kaže:
– “Drugovi i drugarice, ja i moja Fatima imamo četrnaestoro dece, a živimo u ŠUPU. Da li je to ispravno?”
– “Nijeeeee…”
– “Pa kako je ispravno, drugovi?”
– “U ŠUPI…”