Srce mi je dugo: – Od pete do glave, -I još malo viri, viri više gleve.
Da mi nije srca moga, ne bi mene na sto metli, ja i moje srce umiremo svetli.
(sveća)
Pred tobom leži polje, sasvim je bele boje, i čeka crnu kišu iz desne ruke tvoje.
(papir i olovka)
On ide, ide, ide – niko mu trag ne vide, idući reže, seče, – a nikad krv ne teče.
(vetar)
Jest i ja sam čekinjasta kao svinjče isto, al’ bez mene ni u koje društvo ne bi pristo;
Ja ti držim kapu, čizme i odelo čisto.
(četka)
Znam ja jednu loptu, znaš je i ti, đače, kad udariš o zemlju, neće da odskače.
Ako hoćeš da je duže održiš u ruci a ti onda rukavicu na ruku navuci.
Ta je lopta bela, kao šećer da je, nit’ je koža, nit’čoha…Dakle, od čega je?
(grudva)
Ja sam nešto zdravo belo, i piće sam, a i jelo, znam da neće nikog biti, ko me neće pogoditi;
I baš zato moram reći: neka ćute oni veći, to je zdravo lako za nji’ pogađajte vi najmanji.
(mleko)
Puna soba crna testa, – dođe crven crvak, sve pojede smesta.
(svetlost i mrak)
S proleća ti oči sladim, u leto te hladim, u jesen te hranim a zimi te od hladnoće branim.
(drvo)
Od malog sam prsta tanji, od dan do dan bivam manji. Telo mi je drveno, srce crno, kameno. Ja sam ono đaku, što je plug težaku.
(olovka)
Čekaj, čekaj, mali, – de, ovamo hodi, pa ako si momak, ovo mi pogodi: – Reci: kol’ko ima na čoveku glava? Kol’ko ima krila u goluba tvoga? Kol’ko ima lista detelina trava? A u konja vranca kol’ko ima noga? Koliko prstiju ima tvoja šaka? Kol’ko ima u Dunavu raka? A na žabi kol’ko ima dlaka.
Izvor: Riznica