Sadržaj
Evropsko prvenstvo u košarci donelo je jedno od najzanimljivijih i najneizvesnijih izdanja u poslednjih nekoliko godina. Turnir je obilovao iznenađenjima, preokretima i neverovatnim pričama reprezentacija od kojih su mnogi očekivali znatno skromnije domete.
Na kraju, trofej je završio u rukama nemačke selekcije koja je ponovo pokazala da prolazi kroz zlatno doba svoje košarke. Ovim trijumfom Nemci su postali i svetski i evropski prvaci, čime su ušli u istoriju kao jedna od najuspešnijih generacija koje je ova zemlja ikada imala na parketu.
Njihova doslednost, timski duh i fizička priprema bili su presudni faktori koji su ih izdvojili od konkurencije. U vremenu kada većina ekipa zavisi od nekoliko pojedinaca, Nemačka je pokazala kako izgleda kolektiv koji zna tačno šta radi u svakom trenutku.
Srbija podbacila uprkos velikim očekivanjima
A gde je u celoj priči bila Srbija? Na ovo Evropsko prvenstvo naša reprezentacija je stigla sa ogromnim ambicijama i statusom jednog od glavnih favorita. Mnogi su verovali da će upravo „orlovi“ otići do kraja, jer je sastav bio među najjačima u poslednjoj deceniji.
Selektor Svetislav Pešić nije krio ulogu favorita – otvoreno je govorio da Srbija ide na medalju, pa i sam pritisak pred početak turnira bio je ogroman.
Posebno oduševljenje izazvala je vest da je Nikola Jokić prihvatio poziv i stavio se na raspolaganje nacionalnom timu. Zajedno sa Bogdanom Bogdanovićem trebalo je da čini udarni tandem koji bi Srbiju odveo do same završnice. Međutim, sudbina je imala drugačiji plan.
Već druga utakmica našeg tima promenila je sve. U tom duelu povredio se upravo Bogdanović – igrač na kome je bazirana kompletna igra. Iako su prvobitne prognoze bile optimistične, ubrzo se pokazalo da je povreda ozbiljnija nego što se mislilo. Bogdanović je morao da se vrati u Ameriku, a selektor Pešić ostao je bez najvažnije karike u ofanzivnoj postavci.
U intervjuu koji je usledio, Pešić je otvoreno priznao da je sistem igre bio koncipiran oko Bogdanovića i da je ekipa sada prinuđena da menja sve planove. To se odrazilo i na psihologiju tima, ali i na rejting Srbije kod kladionica, gde su šanse za medalju naglo pale.
Dodatni problem predstavljala je forma Vase Micića, koji je na prvenstvo stigao prilično iscrpljen i van prepoznatljivog ritma. Tokom većeg dela turnira nije uspevao da pronađe sebe – osim par kratkih momenata inspiracije, njegov doprinos bio je daleko ispod očekivanja.
Ključni trenutak – poraz od Turske
Sve je kulminiralo u poslednjem meču grupne faze protiv Turske, susretu koji je u mnogome određivao dalji tok takmičenja. Pobeda je značila lakši put ka završnici, dok je poraz vodio ka težem žrebu i mogućem sudaru sa Nemačkom već u polufinalu.
Nažalost, Turska je te večeri igrala možda i najbolju utakmicu na turniru. Njihov šut za tri poena bio je gotovo nestvaran – pogađali su iz svih pozicija i na kraju zasluženo slavili. Srbija je imala svoje šanse, ali uz nove probleme u rosteru teško je bilo pratiti tako raspoloženog protivnika.
U drugom poluvremenu povredu je zadobio i Aleksa Avramović, jedan od najborbenijih igrača u timu, pa je Pešić morao dodatno da skraćuje rotaciju.
U osmini finala protiv Finske, Srbija je već delovala umorno i iscrpljeno. Tristan Vukčević je bio povređen i nije ulazio u igru, Marinković je na parketu proveo svega nekoliko minuta, a Avramović se još nije potpuno oporavio. To je značilo da je Pešić na raspolaganju imao realno devet igrača, od kojih je jedan nastupao pod povredom.
Finska je to znala da iskoristi. Iako je meč bio neizvestan do samog kraja, njihova upornost i bolja energija u završnici doneli su im prolaz među osam najboljih. Tako je Srbija završila takmičenje već u osmini finala, što je izazvalo veliko razočaranje među navijačima.
Istovremeno, Gruzija je priredila jedno od najvećih iznenađenja turnira eliminacijom Francuske, što je izazvalo pravu pometnju na sportskim platformama i stranicama posvećenim uživo klađenju.
Pitanje za budućnost – šta dalje sa selekcijom?
Iako su povrede bile značajan faktor, realnost je da se od tima ovakvog kvaliteta očekivalo više. Utisak je da nije postojao rezervni plan – igra Srbije previše se oslanjala na individualne poteze, pre svega Nikole Jokića, a kada to nije bilo dovoljno, nedostajala je jasna struktura i timska hemija.
Navijači su s pravom nezadovoljni, jer je ova generacija imala potencijal za sam vrh.
Ugovor sa selektorom Svetislavom Pešićem ističe uskoro i mala je verovatnoća da će biti produžen. Na Košarkaškom savezu Srbije sada je zadatak da pronađe trenera koji će doneti novu energiju i koncepciju igri nacionalnog tima, ali i motivaciju koja je u pojedinim trenucima očigledno nedostajala.
Nemačka savladala Tursku i stigla do istorijskog zlata
U finalu Evropskog prvenstva Nemačka je trijumfovala protiv Turske rezultatom 88:83 i tako stigla do svoje druge titule šampiona Starog kontinenta. Zanimljivo je da su Nemci do svoje prve titule došli još davne 1993. godine – upravo pod vođstvom današnjeg selektora Srbije, Svetislava Pešića.
Tokom celog turnira, nemački tim delovao je najstabilnije i najdisciplinovanije. U grupnoj fazi su zabeležili sve pobede, dok su se najviše namučili u duelu sa Slovenijom, koja je bila na korak od senzacije. Ipak, Nemci su pokazali karakter i uspeli da preokrenu.
Finale protiv Turske bilo je prava poslastica za ljubitelje košarke. Tokom većeg dela meča Turska je imala prednost, ali su Nemci u završnici pokazali neverovatnu smirenost i timsku zrelost.
U poslednja tri minuta utakmice gledali smo izuzetno kvalitetnu završnicu, u kojoj je svaka lopta odlučivala. Nemačka je uspela da iskontroliše tempo, ubaci ključne poene i potvrdi status najbolje reprezentacije u Evropi.
Ovaj trijumf krunisao je godine sistemskog rada i ulaganja u domaću ligu i omladinske programe, što je sada donelo rezultat na najvećoj sceni.