Ponekad su se mogle cuti price o mjestima na kojem bi automobili bili uzdignuti od zemlje nekom nevidljivom silom. Takvo mjesto se zvalo Gravity Hill (Gravitaciono brdo) i nalazi se negdje u Baltimoru u Marylandu. U Januaru, 1980. tim projekta Enigma uspio je ponovno otkriti gravitaciono brdo na sjeverozapadu Baltmorea uz cestu koja prolazi prirodnim podrucjem Soldier’s Delight. Iz prve ruke smo se uvjerili u djelovanje tog neobicnog fenomena. Ako ostavite automobil pri dnu gravitacionog brda, izbacite ga iz brzine i otpustite rucnu kocnicu, on ce se lagano pomicati oko 150 metara prije nego se zaustavi. Golim okom se vidi da je na tom dijelu lagani nagib a automobil se kretao uzbrdo. To što smo vidjeli definitivno je razbilo svaku sumnju koju smo imali prije samog istraživanja. Na srecu lokalni suradnik projekta Enigma, Mike Gilbert bio je geometar tako da nam nije trebalo puno vremena da ga nagovorimo na poduhvat. Mike je detaljno premjerio i oznacio cestu i pažljivo zapisivao sve detalje. Kada nam je pokazao rezultate svog istraživanja bili smo prilicno iznenadeni.
Nagib koji se nama cinio kao uzbrdica u stvari je bio lagana nizbrdica. Uspjeli smo dokazati da u stvari Gravitaciono brdo ne postoji i da na tom dijelu ceste vladaju prirodni zakoni kakve poznajemo. Sva misterija fenomena bila je produkt ciste opticke varke. Prijavljena su još najmanje tri slicna slucaja u Marylandu ali ih nismo istražili.
Znamo za još neke slucajeve u drugim podrucjima SAD-a i Kanade. „Nešto zastrašujuce ne valja ovdje“, napisao je u svojoj knjizi Ivan T. Sanderson kada se osvrnuo na fenomen kamenja koje zvoni. S malo previše jeftine sentimentalnosti Sanderson opisuje sedam jutara nabacanog kamenja na podrucju Upper Black Eddya, grada u sjeveroistocnom dijelu Pennsylvanije uz samu granicu države New Jersey. Kao da sedam jutara nabacanog kamenja visokog tri metra usred šume nije bilo dovoljno, Sanderson svojim citateljima tvrdi da trecina tog kamenja zvoni poput zvona ako ga se udari cekicem. Iako je svojstvo zvonjave objašnjeno iznimno velikim unutrašnjim naponima uzrokovanim neobicnim i selektivnim trošenjem kamena, debata je nastavljena zbog velikog broja kontradiktornih tvrdnji. Godine, 1981. istraživaci projekta Enigma željeli su se licno uvjeriti u istinitost fenomena na licu mjesta.
Njihova saznanja koja su objavljena u „Fate Magazin“ uglavnom se podudaraju sa Sandersonovim posmatranjima. Iako su mnogi naucnici zastupali suprotno mišljenje, kamenje nije izgubilo svoje svojstvo zvonjave ako bi se lomilo ili pomicalo sa mjesta na kojem se nalazilo. Kao što i Sanderson tvrdi, kamenje bi zvonilo bez obzira da li bi ga stiskali ili popuštali stisak ali, nije istina da to podrucje izbjegavaju životinje. Istražitelji su pronašli i sakupili zmije i paukove koji su živjeli u kamenju, a pronašli su i nekoliko mladica biljaka. Nismo sigurni koliko toga zastrašujuceg ne valja u kamenju ali, zasigurno je polje neobicno i pobudit ce još mnogo rasprave.
Izvor: Misterije neobjašnjivi fenomeni