Vozači automobila, koji skreću velikom brzinom, presecajući biciklističku stazu, predstavljaju veliku opasnost za bicikliste, koji se regularno voze na stazama za bicikliste.
Biciklisti veoma često postaju žrtve, jer vozači prilikom skretanja, neretko zaborave da pogledaju unazad. Takođe se dešavaju i situacije kada su uslovi vidljivosti veoma loši ili su čak i putevi za bicikliste veoma loše označeni.
Tehnološki razvoj je doprineo i tome da danas postoje najraznovrsniji modeli bicikala, poput bicikala: za decu, za tinejdžere, za odrasle, za starije, bicikli sa akumlatorima itd. Pored raznih modela, postoji i širok izbor dodatne opreme, koja je danas neophodna kada ste aktivni učesnik u saobraćaju.
Uprkos svim ovim inovacijama i zaštitnim merama, broj fatalnih saobraćajnih nezgoda i dalje raste.
Biciklista skoro nema nikakve šanse, ako ga vozač automobila ne primeti na vreme. Čak i kada se automobil kreće samo sa brzinom od 20km/h i tad može doći do veoma dramatičnih ishoda. Kada dođe do ovakvih nezgoda, biciklisti najčešće dobijaju povrede u predelu noge i ruke, ali u ređim slučajevima moguća su i povrede grudnog koša, prilikom kojih su često pluća ta koja stradaju, a čak u svakom četvrtom slučaju biciklisti doživljavaju povrede glave, naročito u slučajevima kada ne nose kacigu. Za saobraćajnu nezgodu se ne mogu kriviti samo vozači automobila. Neretko su i sami biciklisti krivi za nezgodu, jer koriste pogrešnu traku u saobraćaju, voze u alkoholisanom stanju ili se neadekvatno ponašaju u saobraćaju. Dakle, bilo da se radi o vozačima motornih vozila ili o biciklistima, učestvovanje u saobraćaju može predstavljati opasnost za sve učesnike u saobraćaju.
Saobraćajne nezgode između biciklista i motornih vozila je moguće smanjiti ili izbeći.
Jedna grupa nemačkih naučnika se upravo bavila istraživanjima na ovu temu.
Rezultati su bili veoma interesantni. Oni su ustanovili da bi najbolje rešenje bilo, ako bi biciklisti koristili posebno označene trake na kolovozu, umesto posebnih staza za bicikliste, jer bi na ovaj način bili u vidnom polju vozača automobila. Na osnovu ovako dobijenih rezultata, ovi naučnici su se zalagali za to da se svaka država malo više pozabavi sa saobraćajnim pravilima, koji se tiču biciklista.
Iako su brojke, koje se obljavljuju, a tiču se saobraćajnih nezgoda nekada zastrašujuće, ipak nemojte nikako da odustanete od bicikla, jer da skoro i ne postoji kontaindikacija za vožnju bicikla.
Danas se u svetu proizvodi tri puta više bicikla, nego automobila. U nekoliko evropskih zemalja poput Danske i Holandije bicikli čine sastavni deo prevoznih sredstava. Veoma interesantna činjenica je da se u Danskoj svaki peti dan saobraća biciklom, a u Holandiji od tri deteta dva idu biciklom u školu, pa čak postoje i gradovi u kojima većina stanovnika na posao odlazi biciklom.
Zašto se uzimaju ove države za primer?
Upravo ove države su te, u kojima veliki procent građana ima dobar ekonomski status i koji bi zbog toga bez ikakvih poteškoća mogli da priušte sebi odlazak na posao kolima ili nekim drugim prevoznim sredstvom.
Bicikl treba shvatiti isto toliko ozbiljno, kao i drugo prevozno sredstvo, jer bez obzira koje prevozno sredstvo koristimo, kada smo učesnici u saobraćaju moramo da se adekvatno ponašamo, da se ne bi desili fatalni ishodi. Kada god postoji mogućnost treba odabrati bicikl kao prevozno sredstvo, jer pored toga što se na ovakav način doprinosi smanjenju zagađenja okoline, može se pozitivno uticati na čovekovo telo i psihu.
Izvor: http://www.venerabike.com/